Ranih osamdesetih, više zemalja pokazalo je zanimanje za malo, lako, gusjenično oklopno vozilo sa mogućnošću višenamjenskog korištenja na bojnom polju od lovca tenkova, izviđača do komandno – kontrolnog vozila.
Dok su EE-9 Cascavel izviđačka borbena vozila i EE-11 Urutu oklopni transporter u startu razvijeni po zahtjevima brazilske armije, EE-T1 Osorio osnovni borbeni tenk i EE-T4 Ogum razvijeni su sa pogledom ka izvozu.
Jedna od zemalja Bliskog Istoka 1985 poslala je zahtjev za visokomobilno lakooklopljeno vozilo sa težinom od oko 4 tone. ENGESA je započela dizajniranje vozila, nazvanog EE-T4 Ogum (ime afričkog boga rata), novembra 1985. Prvi prototip je napravljen kompanijskim novcem kao privatni projekat, maja 1986. Ovo je bilo veliko dostignuće jer su sve komponente na EE-T4 bile nove za ENGESU i nisu bile korištene na postojećim modelima.
Prototip EE-T4 Ogum je vazdušnim transportom prebačen na Bliski Istok za intezivna ispitivanja i demonstracije u različitim uslovima. Kao rezultat toga, drugi prototip je izgrađen sa brojnim poboljšanjima. Drugi prototip je kompletiran novembra 1986 i početkom 1987 poslan je na Bliski Istok radi ispitivanja. EE-T4 Ogum lako gusjenično vozilo takođe je nuđeno za licencnu proizvodnju i prikazano je u Iraku maja 1989.
Tijelo EE-T4 je napravljeno od čuvenog ENGESA dvostruko ojačanog oklopa koji sadrži spoljni sloj od ojačanog čelika i unutrašnji sloj od mekšeg čelika valjanog i termički obrađenog za pružanje maksimuma balističke zaštite. Ovaj oklop pruža zaštitu od 7.62 mm pancirne municije sa svih strana. Po zahtjevu, vozilo može biti opremljeno težim oklopom uz pad power-to-weight odnosa. Mali gabariti i izuzetno nizak profil takođe povećavaju žilavost Oguma na bojnom polju.
Oklopne ploče su dobro zakošene, vozač sjedi naprijed lijevo dok mu je motorno odeljenje sa desne strane. Osmatra kroz tri periskopa, a iznad sjedište ima kapak. Jedna od persikopa može biti zamijenjen pasivnim uređajem za noćnu vožnju.
Pogonsku grupu čine motor, mjenjač i rashladni sistem montirani sa desne strane i prilagođeni zamijeni u terenskim uslovima.
Oguma pokreće dokazani Perkins QT 20 B4 četvorocilindrični turbopunjivi dizel, snage 125 hp na 2650 rpm, sa izvanrednim power-to-weight odnosom, pri borbenoj težini od 4.9 tone, od 25.5 hp/tona. Sistem za hlađenje obuhvata vodeno – vazdušni hladnjak i vazdušne sisteme za motor i menjač. Cirkulacija vazduha kroz motorno odeljenje forsira se hidraulično pogonjenim ventilatorom.
Serijska vozila bila bi opremljena sa BMW M21D24WA, četvorocilindričnim, četvorotaktnim turbopunjivim i inter-cooled dizelom snage 129.2 hp na 4800 rpm uparenim sa ZF 4 HP 22 automatskom transmisijom sa četiri brzine za naprijed i jednom za nazad.
Snaga sa menjača se prenosi na prednje pogonske točkove preko ENGESA dizajniranog i izrađenog Cletrac upravljačkog sistema. Diferencijal upravljača je spojen direktno na prenos i krajnjim korisnicima. Upravljanje je omogućeno kroz dva kočiona diska na lijevom i desnom izlazu diferencijala kontrolisanim od strane vozača kroz upravljač – volan. Upravljački diskovi imaju hlađenje električnim ventilatorom “kontrolisanim” temperaturom diskova.
Oslanjanje je na torzionim oprugama, četiri gumirana točka, pogonom naprijed.
Hidraulični double-action shock absorbers nalaze se na prvom, drugom i trećem točku. Diehl double-pin gusjenice imaju opcione prenosive gumene uloške radi smanjenja buke i štete na putevima tokom mirnodopskog angažovanja i opremljene su kramponima radi bolje trakcije na mekom tlu.
Prostor iza motornog i vozačkog odeljenja “očišćen” je radi omogućavanja adaptacije vozila širokom broju uloga.
Prototip je imao oklopljeni krov na kojem je montirana Engesina kupolica sa spolja montiranim mitraljezom M2 12,7mm kojim je bilo moguće manipulisati iz vozila. Dva elektro – pogonjena bacača dimnih kutija montirana su sa obije strane. Drugi prototip je bio opremljen jednočlanom kupolom sa dvostrukim mitraljezima 7,62mm.
Na osnovnu šasiju predložene su sledeće varijante:
Oklopni transporter sa na krovu montiranim mitraljezom 7,62mm i otvorima na krovu desantnog korpusa. Prevozio bi četvoricu vojnika i vozača.
ET-7.62 – jednočlana kupola sa dva mitraljeza 7,62mm, bacačima dimnih kutija i osmatračkim periskopima.
Samohodni lovac tenkova sa obrtnom kupolom i vođenim protivoklopnim raketama.
ET-50 – jednočlana kupolica sa spolja montiranim mitraljezoma 12,7mm, bacačima dimnih kutija i periskopom za nišandžiju.
ET-20 – jednočlana obrtna kupolica sa spolja montiranim topom 20mm, elevacijom -10 to +45º, četiri osmatračka periskopa i opciono jedan dnevno – noćni periskop za oruđe.
Produžena verzija – za sanitet, komandovanje i dopunu municijom.
Samohodni minobacač 120mm koncipiran po ugledu na sovjetski Tulipan od 240mm. Minobacač bi se prevozio u horizontalnom položaju, a za potrebe gađanja svukao bi se sa tijela vozila i sa sopstvenom podlogom natakao na zemlju. Ova verzija bi mogla da nosi samo nekoliko minobacačkih mina 120mm i pripadao bi joj još jedan Ogum za dopunu municijom.
Engesa je nudila i drugu opremu u sklopu Oguma poput pribora noćnog osmatranja, motora, protivpožarnih sistema, rashladnih sistema i slično.
Težina 4,400kg, posada 2 – 3 + 4 strijelca, visina 1355mm, maksimalna brzina 75km/h, radijus 360km.
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Dok su EE-9 Cascavel izviđačka borbena vozila i EE-11 Urutu oklopni transporter u startu razvijeni po zahtjevima brazilske armije, EE-T1 Osorio osnovni borbeni tenk i EE-T4 Ogum razvijeni su sa pogledom ka izvozu.
Jedna od zemalja Bliskog Istoka 1985 poslala je zahtjev za visokomobilno lakooklopljeno vozilo sa težinom od oko 4 tone. ENGESA je započela dizajniranje vozila, nazvanog EE-T4 Ogum (ime afričkog boga rata), novembra 1985. Prvi prototip je napravljen kompanijskim novcem kao privatni projekat, maja 1986. Ovo je bilo veliko dostignuće jer su sve komponente na EE-T4 bile nove za ENGESU i nisu bile korištene na postojećim modelima.
Prototip EE-T4 Ogum je vazdušnim transportom prebačen na Bliski Istok za intezivna ispitivanja i demonstracije u različitim uslovima. Kao rezultat toga, drugi prototip je izgrađen sa brojnim poboljšanjima. Drugi prototip je kompletiran novembra 1986 i početkom 1987 poslan je na Bliski Istok radi ispitivanja. EE-T4 Ogum lako gusjenično vozilo takođe je nuđeno za licencnu proizvodnju i prikazano je u Iraku maja 1989.
Tijelo EE-T4 je napravljeno od čuvenog ENGESA dvostruko ojačanog oklopa koji sadrži spoljni sloj od ojačanog čelika i unutrašnji sloj od mekšeg čelika valjanog i termički obrađenog za pružanje maksimuma balističke zaštite. Ovaj oklop pruža zaštitu od 7.62 mm pancirne municije sa svih strana. Po zahtjevu, vozilo može biti opremljeno težim oklopom uz pad power-to-weight odnosa. Mali gabariti i izuzetno nizak profil takođe povećavaju žilavost Oguma na bojnom polju.
Oklopne ploče su dobro zakošene, vozač sjedi naprijed lijevo dok mu je motorno odeljenje sa desne strane. Osmatra kroz tri periskopa, a iznad sjedište ima kapak. Jedna od persikopa može biti zamijenjen pasivnim uređajem za noćnu vožnju.
Pogonsku grupu čine motor, mjenjač i rashladni sistem montirani sa desne strane i prilagođeni zamijeni u terenskim uslovima.
Oguma pokreće dokazani Perkins QT 20 B4 četvorocilindrični turbopunjivi dizel, snage 125 hp na 2650 rpm, sa izvanrednim power-to-weight odnosom, pri borbenoj težini od 4.9 tone, od 25.5 hp/tona. Sistem za hlađenje obuhvata vodeno – vazdušni hladnjak i vazdušne sisteme za motor i menjač. Cirkulacija vazduha kroz motorno odeljenje forsira se hidraulično pogonjenim ventilatorom.
Serijska vozila bila bi opremljena sa BMW M21D24WA, četvorocilindričnim, četvorotaktnim turbopunjivim i inter-cooled dizelom snage 129.2 hp na 4800 rpm uparenim sa ZF 4 HP 22 automatskom transmisijom sa četiri brzine za naprijed i jednom za nazad.
Snaga sa menjača se prenosi na prednje pogonske točkove preko ENGESA dizajniranog i izrađenog Cletrac upravljačkog sistema. Diferencijal upravljača je spojen direktno na prenos i krajnjim korisnicima. Upravljanje je omogućeno kroz dva kočiona diska na lijevom i desnom izlazu diferencijala kontrolisanim od strane vozača kroz upravljač – volan. Upravljački diskovi imaju hlađenje električnim ventilatorom “kontrolisanim” temperaturom diskova.
Oslanjanje je na torzionim oprugama, četiri gumirana točka, pogonom naprijed.
Hidraulični double-action shock absorbers nalaze se na prvom, drugom i trećem točku. Diehl double-pin gusjenice imaju opcione prenosive gumene uloške radi smanjenja buke i štete na putevima tokom mirnodopskog angažovanja i opremljene su kramponima radi bolje trakcije na mekom tlu.
Prostor iza motornog i vozačkog odeljenja “očišćen” je radi omogućavanja adaptacije vozila širokom broju uloga.
Prototip je imao oklopljeni krov na kojem je montirana Engesina kupolica sa spolja montiranim mitraljezom M2 12,7mm kojim je bilo moguće manipulisati iz vozila. Dva elektro – pogonjena bacača dimnih kutija montirana su sa obije strane. Drugi prototip je bio opremljen jednočlanom kupolom sa dvostrukim mitraljezima 7,62mm.
Na osnovnu šasiju predložene su sledeće varijante:
Oklopni transporter sa na krovu montiranim mitraljezom 7,62mm i otvorima na krovu desantnog korpusa. Prevozio bi četvoricu vojnika i vozača.
ET-7.62 – jednočlana kupola sa dva mitraljeza 7,62mm, bacačima dimnih kutija i osmatračkim periskopima.
Samohodni lovac tenkova sa obrtnom kupolom i vođenim protivoklopnim raketama.
ET-50 – jednočlana kupolica sa spolja montiranim mitraljezoma 12,7mm, bacačima dimnih kutija i periskopom za nišandžiju.
ET-20 – jednočlana obrtna kupolica sa spolja montiranim topom 20mm, elevacijom -10 to +45º, četiri osmatračka periskopa i opciono jedan dnevno – noćni periskop za oruđe.
Produžena verzija – za sanitet, komandovanje i dopunu municijom.
Samohodni minobacač 120mm koncipiran po ugledu na sovjetski Tulipan od 240mm. Minobacač bi se prevozio u horizontalnom položaju, a za potrebe gađanja svukao bi se sa tijela vozila i sa sopstvenom podlogom natakao na zemlju. Ova verzija bi mogla da nosi samo nekoliko minobacačkih mina 120mm i pripadao bi joj još jedan Ogum za dopunu municijom.
Engesa je nudila i drugu opremu u sklopu Oguma poput pribora noćnog osmatranja, motora, protivpožarnih sistema, rashladnih sistema i slično.
Težina 4,400kg, posada 2 – 3 + 4 strijelca, visina 1355mm, maksimalna brzina 75km/h, radijus 360km.
granata.